U kontekstu racionalnog, slike su plod izabranih sećanja na godišnje snove koje u svakom svom tumačenju pretvaram u nova otkrivanja tajni tih snova. Istovremeno, i sećanja na te snove su iracionalna i nemaju drugu, sem apstraktne važnosti za početak stvaranja neke slike. U vec inače intuitivnom nastajanju slika, istražujući svoja najdublja sećanja na snove ili na unutrašnju istoriju organski nasleđene prošlosti, vremenom, tokom nastajanja ili završetkom slike, u trenucima traženja racionalnog odgovora na njih, nailazim na nemogućnost da objasnim da li je pocetak inspirisao sliku ili je, tek nastala slika, buduća inspiracija nekog početka.