Kroz lik žene u različitim dinamičkim i kolorističkim afektima, govorim asocijativno o jednom stanju svojih unutrašnjih poriva, čineci time ponovno otkrivanje tajne tog trenutka, čija osnova, svakom novom slikom i njenim nazivom ima i novi sadržaj. Povezujući svoje, sa slikarstvom i poimanjem slikarstva Klimta (minucioznom i oslobođenom raskošću elemenata) Gogenu, Moneu, Gogu ( izvanrednom, neopterećenom a provokativnom koloritu) i nadasve Modiljaniju (predstavama sveta iz mojih snova) iz kojih asimilujući sveukupnu perceptivnu energiju projektujem izražavajuci bojama svoju i prepoznavajući njihovu.